TESLA
John O'Neill
ISBN 3-86150-193-7
Izuzetan prikaz njegove licnosti potpuno po ukusu
devedesetih godina, nalazi se u clanku koji je objavio
Franklin Chester 22 avgusta 1897. godine u Citizenu.
On je ovog naucnika okarakterisao sledecim recima:
Sto se tice same njegove pojave, niko ga ne moze pogledati,
a da pri tome ne oseti njegovu moc. On je visok 180
cm, a osim toga i vrlo vitak. A ipak poseduje ogromnu
telesnu snagu. Njegove ruke su vrlo velike, a njegovi
prsti neobicno dugacki, sto ukazuje na visoku inteligenciju.
Ravnu crnu kosu (gotovo da se ne moze zamisliti tamnija
i sjajnija crna kosa) nosi zacesnjanu strogo unazad,
sto jos vise naglasava obrise njegovog lica. Jagodicne
kosti su visoke i izrazene, sto je karakteristika
Slovena. Koza mu ima ton mramora koji nakon mnogo
godina poprima prvu nijansu zute boje. Njegove upale
oci su plave i sjaje poput vatre. Cini se da u njima
svetlucaju iste one neobicne iskre koje svetle iz
njegovih uredjaja. Njegova energicna glava suzava
se prema bradi, a brada izgleda gotovo samo kao tacka.
Nikada niti jedan covek nije bio ispunjen visim idealima.
Nikada niti jedan covek nije radio tako istrajno,
tako ozbiljno i tako nesebicno za dobrobit celog ljudskog
roda. Novac mu nista ne znaci. Da je odlucio da postupi
kao Edison, danas bi verovatno bio najbogatiji covek
na ovom svetu, a tek mu je 40 godina. Ono sto kod
njega najvise upada u oci je njegova ozbiljnost. Tesla
je nesumnjivo najozbiljniji covek u New Yorku. A ipak
ima izostren smisao za humor i divne manire. U neiskvarenoj
skromnosti niko ga ne moze nadmasiti. Nepoznat mu
je svaki oblik ljubomore. Nikada dostignuca drugih
ljudi nije smatrao malima, nikada nije skrtario sa
pohvalama. Kada govori, covek moze samo da slusa.
I onaj ko ne zna o cemu govori, slusa ga sa odusevljenjem.
Cak i onaj ko ne shvata znacenje njegovih reci, mora
predosecati njihovo znacenje. Govori engleskim jezikom
visokoobrazovanog stranca, bez naglaska i bez greske.
Osim toga, savladao je jos osam drugih jezika. Od
kada je taj covek stigao u New York, gotovo da se
nista nije promenilo u njegovom svakodnevnom zivotu.
Stanuje u Gerlachu, vrlo mirnom manjem hotelu u 27
. Ulici izmedju Broadwaya i Seste avenije. Svako jutro
u devet sati pojavljuje se u svojoj laboratoriji,
gde provodi ceo dan u svom neobicnom i tajanstvenom
svetu u potrazi za novim saznanjima i novim energijama.
Dok radi ne trpi posmatrace. Niko nista ne zna o njegovim
asistentima. S vremena na vreme priredi javnu izlozbu
svojih eksperimenata, a mnogi bi ljudi dali sve na
svetu da mogu prisustvovati jednom takvom dogadjaju.
On obicno radi do sest sati, ali se moze dogoditi
da se u laboratoriji zadrzi i duze. Za njega tama
ne predstavlja prepreku. On proizvodi svoje sopstveno
dnevno svetlo. Tacno u osam sati dolazi u besprekornoj
vecernjoj garderobi u Waldorf. Zimi umesto vecernjeg
sakoa nosi kaput sa frakom. Tacno u deset sati dize
se od stola i odlazi u svoj hotel, gde se udubljuje
u svoje proucavanje, ili ponovo odlazi u laboratoriju
gde provodi celu noc radeci.
Americki casopis objavio je u svom izdanju iz aprila
1921. godine, intervju pod naslovom "Dozvolite
da vasa moc opazanja radi u vasu korist", u kome
je Tesla odgovarao na pitanja novinara M.K.Wiseharta
o svojoj neobicnoj sposobnosti. Izmedju ostalog, je
rekao: "Tokom mog detinjstva zadesila me neobicna
bolest koja se manifestovala tako da bi se, uz pratnju
zestokih munja, pojavljivale slike. Cim bi se izgovorila
neka rec, ja bih pred sobom odmah video oznaceni predmet
sa toliko jasnoce, da nisam mogao da razoblicim da li
potice iz stvarnosti ili ne. Cak i kad bih ispruzio
ruke i pokusao posegnuti za slikom, ona je bila potpuno
jasna i nije se pomerala sa svog mesta. U pokusaju da
se oslobodim tih mucnih pojava, trudio sam se da svoje
misli koncentrisem na mirne, umirujuce uspomene. To
mi je ustvari donosilo prolazno olaksanje, ali, nakon
sto sam to ponovio dva ili tri puta, moje lekovito pomagalo
je izgubilo svoju snagu. Umesto toga bih u mislima krenuo
u setnje koje su me vodile izvan uskih granica koje
su tada bile postavljene mojim znanjem. Danju i nocu
sam pomocu svoje moci opazanja isao na putovanja koja
su me vodila do nepoznatih mesta, nepoznatih gradova
i zemalja, pa sam se trudio da tokom tog njihovog obilaska
sacuvam njihova obelezja sto jasnije u mojim mislima.
Zamisljao da cu ziveti u zemljama koje jos nikada nisam
video, a u svojim vizijama sam pronalazio prijatelje
koji su izgledali vrlo zivo i koji su mi bili od neprocenjive
vrednosti.
Takvim sam se putovanjima bavio do sedamnaeste godine,
kada sam svoje misli ozbiljno usmerio ka sirokom polju
. Na svoju veliku radasot sada sam zakljucio da vrlo
lako mogu vizuelizovati razlicite stvari. Nisu mi bili
potrebni ni modeli ni skice ili eksperimenti, sve je
to u mojim mislima bilo jasno ispred mene. Tu sposobnost
vizuelizacije stekao sam u svojim decijim pokusajima
oslobadjanja od mucnih slika, smatram da sam time razvio
novi nacin davanja materijalnog oblika stvaralackim
idejama i planovima. Taj postupak bi trebalo da bude
od velike koristi svim ljudima koji imaju jaku moc opazanja,
bez obzira da li se radi o pronalazacima, poslovnim
ljudima ili umetnicima. Mnogi ljudi se bez primerene
pripreme bacaju na posao kada trebaju, na primer, razviti
neki uredjaj ili izvrsiti odredjeni zadatak. Tada se
veoma brzo gube u mnostvu detalja, umesto da slede centralnu
ideju, iako njihovi napori mogu dati rezultat, tada
su oni ipak uglavnom manje kvalitetni. Sada bih ipak
zeleo ukratko da prikazem moj postupak: kada osetim
zelju da razvijem odredjenu stvar, tada tu ideju cesto
mesecima ili cak godinama nosim sa sobom u svojim mislima.
Kad god mi se tada da, zapocnem putovanje svojim svetom
opazanja i bez svesnog napora razmisljam o tom problemu.
To je takoreci vreme lezanja ideja. Na tu fazu nadovezuje
se period neposrednog bavljenja sa tim problemom tokom
kog uzimam u obzir razlicite mogucnosti resavanja tog
problema; tokom njihovog razmatranja koncentrisem svoj
duh na ogranicenje podrucja istrazivanja. Kada se sada
svesno posvetim problemu sa svim njegovim pojedinostima,
tada vrlo cesto u toj fazi vec imam osecaj da se nalazim
na putu ka resenju. A u tom osecaju predivno je upravo
sledece: kada me on obuzme, tacno znam da sam u stvari
resio problem i da cu postici svoj cilj. Taj osecaj
je za mene toliko stvaran kao da sam stvarno resio svoj
problem. Zakljucio sam da u tom trenutku resenje ustvari
vec mora biti prisutno u mojoj podsvesti, iako ce mozda
jos potrajati neko vreme dok ga ne spoznam u svesti.
Pre nego sto uradim skicu na papiru, vec sam potpuno
razradio tu ideju u svojim mislima. U mislima mogu raditi
promene na nekom uredjaju, poboljsati ga, cak ga u mislima
mogu staviti i u pogon. Svojim saradnicima mogu reci
tacne dimenzije svakog pojedinacnog dela, a da pri tome
nisam napravio nikakav konstrukcijski nacrt, a kada
se ti delovi sastave, oni se tako dobro uklapaju kao
da ste njihove dimenzije preuzeli sa nekog nacrta. Meni
uopste nije vazno da li cu neki uredjaj testirati u
mislima, ili cu to testiranje sprovesti u svojoj radionici.
Izumi koje sam izradio na ovaj nacin dobro su funkcionisali,
tokom trideset godina nije bilo niti jedne izmene. Na
taj nacin su nastali moj prvi elektromotor, vakumska
fluorescentna cev bez kablova, moja turbina i mnogi
drugi uredjaji."
|